psihijatrija...9 krug pakla
09.11.2010., utorak
skidanje sa cigara...
|
evo ga...skoro mjesec dana bez cigareta i nefali niti malo.... prva dva tjedna bilo je gadno, ne zbog želje...zbog tjela... prvi dan povračanje, drugi dan vrtoglavica, treči dijaera, četvrti drhtanje ruku...uglavnom svaki dan nešto skrpa, nebi li odustala... prije prestanka sam razmišljala o tome i pripremila se na sve, jer nakon 13god pušačke karijere, nema šanse da bez osjetno se skinem, to me spasilo pa sam izdržala, svako riganje ili kriza samo bi pomislila u sebi - to je samo cjena koju plačaš! pomoč sam imala od flastera NiQuitinCQ ima 3 koraka, 3 jačine uz to sam pila kapsule gotu kola. dakle 7 dana 24mg nikotina u flasterima, i uzela 14 dana korak 2 - 14mg nikotina, trebala sam još za kraj 7 dana korak 3 - 7mg ali napravila sam zajeb.... kako radim ružne smjene, tako samo spavam i radim u tri dana, pa sam zaboravila promjenit flaster neki dvadeseti dan i skužila tek nakon dva dana!!! pogubila se! al sam si skontala, čekaj, ako mogu dva dana da nisam ni osjetila, mogu i duže!!!! tako da mi je 3 flastera ostalo od 2.koraka, a treči sam preskočila i i dalje nepušim i nemam želju!!!! i dalje izlazim i dalje cugam, ali se držim! od zdravstvenih problema imam samo 3 afte u ustima, al i to če proči, nervoze nemam, nemam ispade bjesa...nema ništa! dali če nakon nekog vremena problemi doći, neznam...al mislim da je najgore prošlo... da sam prije znala da ču se ovako dobro osječat, biti toliko slobodna, prije bi pokušala čiste savjesti i uspjela, jer sami sa sobom moramo rješit i najbitnije biti spremni - mi sami - bez prisile... netreba određivat datum jer to je nekako meni kao obaveza, izbjegavat druženja jer kad tad češ izač... treba si sam složit sve, jer mi smo svi drugačiji i imamo drugačiju kemiju i ovisnost da bi nam palile iste stvari! tko god probao, želim mu sreču, tko god imao problema neka se javi, ako ništa drugo, mogu saslušat i ja sam bila kronični pušać! |
14.10.2010., četvrtak
dan drugi
|
prolazi super...radim popodne a iza posla idem na feštu jer je kolega dobio sina, pijem dvije pive, neposustajem...nepušim.... |
12.10.2010., utorak
dan prvi....
|
upravo sam popušila zadnju cigaretu....tek sam se digla jer sam iz nočne...pijem kavu... poslje ide tuširanje pa prvi flaster, nije me strah, jer sam posložila u glavi da mora proči i kriza i depresija i loši dani...izdurat ču 2-3 tjedna. tako kažu stranice o apstinenciji, 2-3 tjedna pa je lakše...hvala na podršci, jer svi serkaju kako trebaš bez ičega se skinit, al nismo svi ljudi isti i nepušimo svi iz istog razloga! treba vjerovat u sebe jer to je najjača vjera na svijetu, koliko god vjerovo u nekoga, nikad nemožeš ruku u vatru stavit da če ostat s tobom do kraja.... idem popodne po ostatak terapije u ljekarnu, tete su bile pune razumjevanja i pola sata su me saslušale o problemima prvi put, i po tome mi sastavile koliko flastera i koje "dizače" koncetracije...jer radim sa novcem, a tu nesmije bit greške... drži me jaki elan da ču se budit bez okusa pepeljare u ustima, bez kašlja i kroničnog bronhitisa, mirisat ču na "ženu" a ne kutiju popušenih cigara i možda napokon udebljat bar 3-5kg, jer sam sad več na granici anoreksije....bljak! da bar ovaj elan potraje bar mjesec dana....ufffff! |
11.10.2010., ponedjeljak
idem se skinit s duvana!
|
danas bi trebao biti taj dan, naručila sam flastere za cijeli mjesec...jer sam ih probala i djeluju, samo što je kutija za 7 dana 150kn a kad sam zaljepila zadnji, nestalo love za nove...pa sam kupila kutiju cigara! jako dugo se pripremam i bila sam na forumima, blogovima, knjige čitala...al morala sam to rješiti sama sa sobom. dakle odluka je pala.... zanimljivo koliko kad obitelji i prijateljima govoriš kako češ iči na odvikavanje nailaziš na - ma ti to ne možeš, nečeš uspjet, pa nemoj prestat smanji.... a meni je zdravlje več opako u krizi i moram pokušati...jer nakon 13god pušenja mislim da sam se napušila za cijeli život.... javljat ču vam dan za danom kako mi je, što me snašlo, ako je netko prošao apstinenciju, javite mi se sa rezultatima, bit ću vam zahvalna.... :-) |
22.09.2010., srijeda
svijesno potonuće.....
|
osvrnem se svako malo oko sebe...bilo da pogledam vijesti, pročitam novine ili samo pogledam kroz vrata radnog mjesta i gledam... vidim.... žene jedna za drugom umiru, djeca na sjedalima divljaka za volanom, odgovorni roditelji na autoputu smrti, stari ljudi u šetnji od kante do kante, čudne bolesti za koje u HR-u lijeka nema, umirući bez zdravstvene pomoći, ljudi bez posla... stres... umor, tuga i jad.... o da, lijepa naša Hrvatska... o da i ja u njoj živim..... prepucavanja naših "vodećih" uživo iz sabora, toliko parodije i ljutnje a nitko ne reagira! znam i svjesna sam da nisam jedina koja to vidi, da ne govorim da osjećam na svojoj koži, ironično, iako radim!!!! čujem masu ljudi sa komentarima, da dok ne dođemo do dna neće se ništa promjeniti, a što je ovo ako nije dno dna? nitko ne reagira, a birali smo sami....samo povremeno kada bukne neka farsa - nekolicina se dignu i za tren tišina, opet! nemam više emocija, ni na situaciju, niti na krivce... imam samo nagon ka preživljavanju, to me vjerovatno drži na životu..... Demkratska država? aha! zašto onda nemamo izbora, nego kao dresirani psi na svaku njihovu kost malo zalajemo, obližemo njušku od bijesa i sjednemo, da baš kao psi! mi smo njima najbolji prijatelji, a jesu li oni nama? zašto moji prijatelji i poznanici sa diplomama u ruci kući jecaju u tami? izjeda ih strah i suze nakon četiri godine prolijevanja znoja, oni su kući? zašto nam djeca iz škole dolaze u gipsu, ako se uopće vrate kući, a nasilnici sa smiješkom điraju po gradu? zašto rodilje ne mogu roditi u svome gradu, a u rodilištu ih se tretira kao meso u mesnici ? kako je moguće da u bolnici zaborave dati obrok pacijentu, a kod svoga liječnika ne možeš informaciju dobit a kamoli pomoć - a sve si to masno platio? da, Demokracija.....a mi smo slijepi putnici koji životarimo u vlastitim govnima, jer smo sami se u takva ista postavili, lijepo je dok je ovako, a bojim se da će sutra biti i gore... o da, imam osjećaj da hoće..... |
17.09.2010., petak
ovo je početak....
|
...svi smo u istoj kaši i nikome, danas, nije lako... prebukirani naslovima iz novina...od crne kronike, do žutog tiska i sve diže mi tlak.... od neodgovornih vozača, roditelja, političara pa sve do bolesnih kravetina željnih dva reda u starsu ili bar slika za najbolji dekolte u 24h.... zato sam otvorila ovaj blog, za sebe i sve vas, da se istovaramo na tipkovnici umjesto na baki iz susjedstva...možda bude nam lakše...možda |
